Slide background

Draguć

draguc2bDraguć se smjestio na flišnom hrptu koji se pružio prema dolini, Dragućskoj vali. Gradić je iz temelja iznikao nakon što je ranije naselje progutao požar Uskočkog rata (1615. – 1618.). Nakon te paljevine današnji je Draguć izgrađen skladno i precizno prema planu koji namjernika središnjom ulicom, oivičenom reprezentativnim pročeljima, vodi na glavni trg. Dvije sporedne ulice iza središnjih blokova zgrada spajaju gospodarske objekte, konobe, staje i sjenike.

Prvobitno, gradinsko, pretpovijesno naselje, nalazilo se na 504 metra visokom brdu, prozvanom Stari Draguć, ujedno i najvećem brdu u središnjoj Istri. Predaja kaže kako su u danas nepostojećem gradu na vrhu brda plugovi znali na vidjelo izbaciti ostatke nekog davnog ljudskog obitavališta. Ovo je, kao i okolna, područja u doba Rima bilo naseljeno, ali slabo romanizirano. U srednjem se vijeku ovdje nalazio kaštel Dravuie naveden 1102. među darovanim imanjima Ulricha II. Weimer – Orlamünde akvilejskim patrijarsima. Kaštel je 1350. pripojen Pazinskoj grofoviji, a nakon mletačko - austrijskog rata, 1523., pao je u ruke Venecije koja njime vlada do svoje propasti 1797.

dragucprolazOvdašnja se župa spominje 1421., a 1580. posjetio ju je apostolski vizitator Valier, navodeći u svojim zabilježbama kako su župnici u Draguću matične knjige vodili glagoljicom. Ovi se dragocjeni dokumenti uz notarski protokol župnika Matkovića (16. - 17. stoljeće) danas čuvaju u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu. No, sakralni spomenici svjedoče o starijem vjerskom životu.

Crkva Sv.Elizeja

dragucgroNa ulazu u grad, okružena grobljem, crkva je posvećena starozavjetnom svecu Sv. Elizeju, učeniku proroka Ilije. Romanička je to građevina podignuta koncem 12. stoljeća dvobojnim kamenim blokovima, što je usamljen slučaj ne samo u Istri, već i njenom širem okruženju.
Oslikana je nešto kasnije, početkom 13. stoljeća, rukom nepoznata majstora kojeg odlikuje osebujan izričaj. Slikao je brzo i strasno prskajući bojom, čije sasušene kapljice još uvijek razaznajemo na freskama. Očito je greškom u brzini Ivana na Posljednjoj večeri naslikao sučelice, a predomislivši se doslikao mu je profil. Tako je nastala prva kubistička slika, 800 godina prije Picassa, koji je upravo ovakvim pristupom slici zaslužio besmrtnost. Likovi, našeg nepoznatog majstora, lišeni su svih portretnih obilježja, šematski prikazuju događaj, pa kao takvi predstavljaju jedinstven slikarski opus u Istri.crkva sv elizeja2

Ispod žbuke s ovim neponovljenim slikarijama nazire se ranije oslikani sloj. Njen je kameni oltar, zapravo antička stela, nadgrobni spomenik iz 2. ili 3. stoljeća. Preokrenuta je naopako kako bi i simbolički prikazala pobjedu kršćanstva nad starom, mnogobožačkom religijom. Njeni su zidovi isparani glagoljskim grafitima djaka koji su kod ovdašnjih popova glagoljaša u 15. i 16. stoljeću učili čitati, pisati i voditi bogoslužje na hrvatskom jeziku.

Pred grobljem, vječitim počivalištem pokoljenja, o minulim vremenima svjedoči lapidarij. U njemu je i nadgrobni spomenik dragućskog župana iz vremena francuske uprave u Istri, Giovannija Grozicha (umro 1833.) nositelja velikog austrijskog ordena časti. Zacijelo mu je imenjak i gradonačelnik Giovanni Grossich (1796. - 1861.) bio nećak, zapamćen po tomu što je izgradio školu, župnu kuću, groblje i 1847. podigao zvonik.

Crkva Gospe od Ružara

draguc4Na početku središnje, glavne, ulice, pred ulazom u grad nalazi se crkva Gospe od Ružara sagrađena 1641. u vrijeme kada je na zgarištu starog Draguća nicalo novo naselje. Obnavljana je tijekom kasnijih stoljeća, a od sačuvanog inventara iz obližnjih crkava u njoj su mjesni župnici tijekom vremena uredili svojevrsni muzej sakralne umjetnosti. Glavni, izrezbareni oltar krasi pala s likovima Blažene Djevice Marije od Svete krunice, sa Sv. Katarinom Sienskom i Sv. Dominikom. Uz njega je oltar, iz starije crkve, s kasnogotičkim kipom Bogorodice od Karmela iz druge polovice 15. stojeća, sa slikama Sv. Lucije i Sv. Katarine. U njoj su utočište našli i oltar s kipom Sv. Silvestra i dva sveca iz porušene crkve Sv. Silvestra na Starom Draguću, retabl oltara iz Sv. Elizeja s kipovima Sv. Elizeja, Sv. Ilije i Sv. Mihovila arhanđela, te retabl oltara iz Sv. Roka s kipovima Sv. Franje, Sv. Antuna Padovanskog i dva druga sveca.

Rodna kuća Antonia Grossicha

rodna kuca grossichaU središnjoj ulici, sa zgradama baroknih i klasicističkih pročelja, koja vodi do glavnog trga, rodna je kuća Antonia Grossicha, liječnika, kirurga i političara rođenog 7. lipnja 1849. Medicinu je diplomirao 1875. u Beču, nakon čega se kao liječnik zaposlio u Kastvu. U Rijeku je prešao 1879. gdje je 1886. postao šef kirurgije u gradskoj bolnici. Grossich je poznat i kao znanstvenik koji je objavio više znanstvenih radova, a 1908. uveo je dezinfekciju kože operacijskog polja jodnom tinkturom. Ova se metoda primjenjuje i u današnjoj medicini. Kasnije se Grossich posvetio politici, pa je od 28. listopada 1918. do 8. rujna 1920. obnašao dužnost predsjednika Talijanskog nacionalnog vijeća u Rijeci koje se zauzimalo za priključenje Rijeke Italiji. Između protjerivanja D’Annunzija iz grada na Božić 1920. i prvih izbora novostvorene Slobodne Države Rijeke dolazi do političkog vakuuma pa Grossich od 31. prosinca 1920. do 27. travnja 1921. obnaša dužnost predsjednika privremene Vlade. Nakon pripojenja Rijeke Italiji, Grossich napušta kirurgiju i potpuno se posvećuje politici, a 1923. proglašen je senatorom Kraljevine Italije.

Rodna kuća Josipa Šestana

rodna kuca sestanaNa trgu je kuća još jednog poznatog Dragućana, Josipa Šestana rođenog 18. ožujka 1892. Učiteljsku je školu završio u Kastvu, gdje mu je predavao i poznati hrvatski književnik Vladimir Nazor. Potom je službovao u Makedoniji, Srbiji, Sloveniji i Zagrebu. U Istru se vratio 1944., gdje kao sudionik Narodnooslobodilačke borbe organizira škole na Buzeštini i Poreštini. Nakon Drugog svjetskog rata bio je jedan od čelnih političara u Istri, a obnašao je i dužnost predsjednika Oblasnog komiteta za Istru. Sudjelovao je na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1946., a 1947. postao je potpredsjednik Sabora NR Hrvatske.

Fontana u Draguću

fontanaGotovo na sredini trga nalazi se fontana, česma javnog vodovoda, koju je marni Pauletich podigao 1888, a do nje se voda, iz podnožja Starog Draguća, spuštala slobodnim padom. Trg zapravo dijeli stariji dio Draguća, kaštel od grada podignutog u 17. stoljeću. Od najstarijeg Draguća najvjerojatnije onog iz 11. ili 12. stoljeća sačuvani su tek dijelovi fortifikacije na sjeverozapadnom dijelu trga. Kaštel je prema istoku, prema današnjoj župnoj crkvi, proširen najvjerojatnije u 14. stoljeću kada vlast na ovom području od Akvilejskih patrijarha preuzimaju grofovi Gorički. Venecija 1508. osvaja Draguć i 1523. uključuje ga u sustav pograničnih utvrda s Humom, Vrhom, Sovinjakom, Ročem i Buzetom. Za Uskočkog rata između Venecije i Austrije, koji je ovim prostorima bjesnio od 1615. do 1618. stradao je i Draguć kojem je izgorjelo podgrađe, a ni kaštel nije pošteđen. O njegovoj obnovi 1628. svjedoči ploča s grbom obnovitelja providura Francisca Basadona.

Crkva Svetog Križa

dragucrkvaUz rub trga župna je crkva Svetog Križa koja se spominje u 15. stoljeću. Kasnije je više puta dograđivana, a današnji je izgled dobila u 19. stoljeću. Iz ranije crkve sačuvana je oltarna pala Svete obitelji, Sv. Valentina i Sv. Antuna opata iz 17. stoljeća, te grobnice i orgulje iz 18. stoljeća. Obnovljenu su crkvu župljani darivali novim inventarom, a među darovima našla se i slika Sv. Fabijana i Sv. Sebastijana, koju je 1846. naslikao Venerio Tervisan, poznati istarski slikar iz Vodnjana.

Crkva Svetog Roka

dragucrok2Na sjevernoj strani, iza sklopa zgrada okupljenih u kaštel, pred nekadašnjim ulazom u utvrđeni grad, na proplanku s kojeg se prostire vidik na Dragućsku valu i brdovitu središnju Istru nalazi se crkva Sv. Roka, zaštitnika od kuge. Sagrađena je početkom 16. stoljeća, a 1529. oslikao ju je Antun iz Padove, zapravo Kašćerge, kako se u ono vrijeme zvalo to selo na brijegu zapadnije od Draguća. 

crkva sv roka

Majstor Antun 1537. naslikao je i palu s likovima Sv. Roka, Fabijana i Sebastijana na zidu iznad oltara. Na svodu je naslikao ciklus od 28 slika s prizorima iz Isusova života, od Naviještanja do Euharistijskog krista. Na njenim zidovima Antun je naslikao stotinjak likova svetaca, crkvenih otaca, papa, biskupa i običnih ljudi. Poput ostalih oslikanih crkava u Istri i ova je isparana glagoljskim grafitima, u ovom slučaju iz 16. stoljeća.

dragucgrbZbog svoje iznimne ljepote i slikovitosti Draguć je često bio filmskom kulisom. Ovdje su se snimali brojni filmovi. U nekima je gradić bio mjesto radnje, a nekima je samo posuđivao vizure i ambijente. Mnoge su filmske ekipe i glumci prošli dragućskim ulicama, a među njima su bili Karl Malden, Michael York, Nastassja Kinski, Demian Nash, Ena Begović, Mira Banjac, Pavle Vujisić, Milan Štrljić, Boris Dvornik, Zvonimir Lepetić…. Ovdje su snimani filmovi Marija, Letači velikog neba, Mandrin, Suton, Melita, Libertas, La Femme Musketeer i mnogi drugi.

Z bajson u Draguć

z bajson u dragucDanas je najpoznatiji godišnji događaj u Draguću Međunarodni susret svirača bajsa – Z bajson u Draguć koji se održava treće nedjelje u lipnju.

View the embedded image gallery online at:
http://cerovlje.hr/hr/mjesni-odbori/draguc#sigProIdc1f4b08eec